Kočenje i zaustavljanje u autoškoli (pravilan način)

Sadržaj

1. Kako ispravno kočiti u autoškoli?
2. Kočenje na većim brzinama (kočnica pa spojka)
3. Kočenje na manjim brzinama (spojka pa kočnica)
4. Kočenje motorom (eko vožnja)
5. Kočenje ručnom (parkirnom) kočnicom
6. Kako kočiti bez trzaja (nježno)?
7. Greške kod kočenja

Kako ispravno kočiti?

Kočenje se u pravilu izvodi nožnom (radnom) kočnicom.

To znači da nakon otpuštanja papučice gasa, prvo pritišćemo papučicu radne kočnice, a tek kada se okretaji motora spuste na minimalnu vrijednost pritišćemo papučicu spojke.

Takav redoslijed izvođenja kočenja osigurava minimalan put kočenja.

Po otpuštanju papučice gasa, smanjenje dovoda goriva do motora oduzima snagu motora zbog čega motor dodatno opterećuje kotače i usporava vozilo.

Uz opterećenje motora, pritisak na radnu kočnicu dodatno koči i za kratko vrijeme smanjuje brzinu vožnje.

Kada bi umjesto pritiska na papučicu radne kočnice, prvo pritisnuli papučicu spojke, odvojila bi se veza kotača i motora. 

Motor ne bi stvarao otpor na kotače i automobil bi svojom inercijom bez usporavanja nastavio kretanje bez kočenja sve to trenutka dok ne bi pritisnuli radnu kočnicu.

Zbog tog kratkog ali izuzetno značajnog perioda u kojem bi se automobil slobodno kretao bez kočenja put kočenja bi bio veći nego u prethodnom slučaju.

To nije toliki problem u situacijama kada imamo dovoljno velik put kočenja, na primjer, kada držimo dovoljan razmak od vozila ispred i krećemo se dovoljno malom brzinom da se stignemo zaustaviti do vozila ispred.

Međutim, u situacijama kada je brzina vožnje veća i razmak od vozila ispred manji, zbog motora koji opterećuje kotače i koći do (i nakon) pritiska na papučicu radne kočnice, znatno smanjujemo put kočenja što može spriječiti nastanak prometne nesreće. 

Stjecanjem navike pravilnog izvođenje kočenja, pritiskom prvo na papučicu kočnice, uvažavamo greške drugih vozača, no još bitnije, uvažavamo svoje vlastite greške u situacijama kada je to najpotrebnije i tako sprječavamo nastanak prometne nesreće.

Kočenje na većim brzinama (radna kočnica pa spojka)

Prilikom kočenja na većim brzinama (> 20 km/h) želimo što prije smanjiti brzinu vožnje odnosno osigurati minimalan put kočenja.

Kako je objašnjeno u prethodnom tekstu, to izvodimo tako da nakon otpuštanja papučice gasa, prvo pritišćemo papučicu kočnice, a nakon pada okretaja motora na minimalne, pritišćemo papučicu spojke.

Nakon što je papučica spojke pritisnuta možemo kočiti do zaustavljanja ili promijeniti brzinu na mjenjaču u niži stupanj prijenosa.

Naglo intenzivno kočenje

Pravilan način kočenja izuzetno je bitan kod naglog i intenzivnog kočenja kada je bitno zaustaviti vozilo u što kraćem mogućem vremenu odnosno sa što manjim putom kočenja bez da prokližu kotači vozila.

S obzirom na važnost pravilnog kočenja u takvim situacijama, pravilna izvedba intenzivnog kočenje se obavezno provjerava na ispitu iz upravljanja vozilom prilikom izvođenje druge poligonske radnje na prometnom vježbalištu.

Kočenje na manjim brzinama (spojka pa radna kočnica)

Kod malih brzina (< 20 km/h) najčešće kočimo do potpunog zaustavljanja.

Kada kočimo do potpunog zaustavljanja nakon otpuštanja papučice gasa, pritišćemo papučicu spojke, a tek trenutak kasnije papučicu radne kočnice.

Pritiskom prvo na papučicu spojke rasterećujemo motor od otpora kotača i tako sprječavamo da ne bi došlo do gašenja motora.

Na malim brzinama okretaji motora su na radnom minimumu ili blizu minimuma.

Pritiskom na papučicu kočnice će se dodatno smanjiti i u trenutku kada padnu ispod minimalnih doći će do gašenja motora.

Gašenje motora želimo izbjeći pa zbog toga na malim brzinama prilikom kočenja prvo pritišćemo papučicu spojke, a tek onda papučicu kočnice.

S obzirom na to da su brzine kretanja vrlo niske, benefit koji dobivamo od kočenja motora je minimalan i zbog toga je njegov utjecaj na put kočenja tada minimalan.

Put kočenja našeg automobila neće biti minimalan, no zbog niske brzine kretanja razlika od minimalnog je skoro pa neprimjetna.

Zbog manje vjerojatnosti događanja prometnih nesreća to neće utjecati na cjelokupnu sigurnost vožnje.

Kočenje motorom (eko vožnja)

Kao vozači dužni smo voziti ekonomično.

Ekonomična vožnja podrazumijeva vožnju s minimalnom potrošnjom goriva, dulji vijek vozila, čistiji okoliš i uštedu novca.

Jedan od načina kako svoju vožnju učiniti što ekonomičnijom je kada god je to moguće koristiti motor za kočenje.

Kočenje motorom omogućava:

• smanjenu potrošnju goriva,
• smanjeno opterećenje na kočnicama, i
• veću sigurnost.

Smanjena potrošnja goriva

Motor zbog svog načina rada prilikom otpuštanja gasa i dodatnog opterećenja od kotača prekida dovod goriva što smanjuje potrošnju.

Smanjeno opterećenje na kočnicama

Korištenjem kočenja motorom, smanjuje se trošenje kočnica, što može produžiti njihov vijek trajanja i smanjiti potrebu za zamjenom kočnica.

Veća sigurnost

Kočenje motorom može biti korisno pri vožnji nizbrdo ili u uvjetima smanjene vidljivosti jer omogućuje usporavanje vozila bez rizika od blokiranja kotača.

Kako pravilno kočiti motorom?

Kočenje motorom izvodi se tako da dok se automobil kreće određenom brzinom (npr. 50 km/h) otpuštamo papučicu gasa bez otpuštanja papučice spojke i bez pritiska na papučicu radne kočnice.

Tako se motor opterećuje otporom kotača što zbog načina funkcioniranja motora prekida dovod goriva zbog čega automobil usporava bez potrebe za pritiskom na papučicu kočnice, a u isto vrijeme ne troši gorivo.

Kada automobil uspori do brzine minimalnog broja okretaja (npr. 1000 okr/min), ručicu mjenjača prebacujemo u niži stupanj prijenosa.

Prebacivanjem u niži stupanj prijenosa dodatno usporavamo vozilo.

Prebacujući u niži stupanj prijenosa na minimalnim okretajima motora vozimo sve do najnižeg stupnja prijenosa tj. do zaustavljanja ili do trenutka kada više ne možemo koristiti kočenje motorom za usporavanje već je potrebno zakočiti radnom kočnicom.

Treba biti svjestan kako se prilikom kočenja motorom brzina smanjuje postepeno za razliku od kočenja radnom kočnicom kojom možemo kontrolirati brzinu usporavanja vozila.

Kočenje motorom uglavnom se koristi na bržim cestama na kojima imamo dovoljno prostora za pravilno i sigurno izvođenje radnje.

Da bi se moglo kočiti motorom treba:

• pravilno procjenjivati gdje se može koristiti kočenje motorom,
• gledati i pratiti prometne uvjete dovoljno daleko ispred svog vozila,
• predviđati prometne uvjete,
• održavati dovoljan razmak od vozila ispred.

Iako trebamo voziti ekonomično, prioritet je voziti sigurno što znači da kočenje motorom koristimo samo onda kada je to moguće.

Kada to nije moguće, za kočenje se mora koristiti radna kočnica.

Također, tijekom kočenja motorom nikako ne smijemo ometati i usporavati druge sudionike u prometu.

Kočenje ručnom (parkirnom) kočnicom

U pravilu, ručna (parkirna) kočnica se nikada ne koristi za kočenje tijekom vožnje.

Ručna kočnica služi isključivo za osiguranje vozila od nekontroliranog kretanja dok je vozilo zaustavljeno ili parkirano.

Ipak, ručna kočnica se može koristiti kao pomoćna kočnica za kočenje i zaustavljanje vozila, no isključivo u nužnim situacijama, kada otkaže sustav za kočenje radnom kočnicom.

Sustav kočenja ručnom kočnicom u potpunosti je odvojen i neovisan o sustavu kočenja radnom kočnicom.

Izuzetno ja mala vjerojatnost da oba sustava otkažu u isto vrijeme.

Kako kočiti bez trzaja (nježno)?

Grubo kočenje vrlo je čest problem kod vozača početnika, no nerijetko ga imaju i vrlo iskusni vozači.

Trzaj prilikom kočenja pojavljuje se zbog toga što od početka do kraja kočenja pojačava pritisak na papučicu kočnice ili je pritisak kontinuiran sve do zaustavljanja.

Da bi se automobil zaustavio bez trzaja potrebno je kočiti pritiskom na papučicu kočnice intenzivnije (ali oprezno), te potom postepeno i lagano otpuštati sve do zaustavljanja vozila.

Greške kod kočenja

Ne kočenja motorom

Najčešće vozači i kandidati za vozače nemaju naviku kočenja motorom i u potpunosti ga zaborave koristiti.

Kandidate će za vrijeme školovanja instruktori vožnje podsjećati da moraju kočiti motorom kada god je to moguće, no često po dobivanju vozačke dozvole ta praksa se zaboravlja i ne koristi.

Ipak, kočenje motorom treba prakticirati za vrijeme školovanja jer je ekonomična vožnja, što uključuje kočenje motorom, jedan od kriterija ocjenjivanja.

Kočenje s prethodno pritisnutom papučicom spojke

Ovu grešku također možemo svrstati pod prethodnu, ne kočenje motorom.

Kada kandidati misle da ispravno koče, ipak prije pritiska na papučicu kočnice pritišću ili ne otpuštaju papučicu spojke.

Ispravan način kočenja koji osigurava minimalan put kočenja je takav da se nakon popuštanja papučice gasa pritisne papučica radne kočnice, a tek kada okretaji motora dosegnu minimalnu vrijednost, pritišće se papučica spojke.

Prerano prebacivanje u niži stupanj prijenosa

Kada dok prebacuješ u niži stupanj prijenosa automobil trese, to se vjerojatno događa zbog prevelike brzine koja nije optimalna brzina za niži stupanj prijenosa.

Svaki automobil, ovisno o vrsti motora, ima optimalan broj okretaja u kojem se prebacivanje u niži stupanj prijenosa odvija glatko.

Ako si na obuci, pitaj svog instruktora vožnje koji je optimalan broj okretaja za prebacivanje u niži stupanj prijenosa za automobil na kojem voziš, a ako već posjeduješ vozačku, otkrij ga samostalno tijekom vožnje.

Grubo kočenje

Vožnja u automobilu mora biti ugodna, kako za vozača tako i za putnike.

Grubo kočenje je kočenje u kojem se vozač prilikom zaustavljanja zbog inercije naklanja prema vjetrobranskom staklu.

Kočenje kod kojeg nema trzaja izvodi se tako da se papučica radne kočnice pritisne intenzivnije, te polako i ravnomjerno otpušta sve do zaustavljanja vozila.

Nepotrebno intenzivno kočenje

Nepotrebno intenzivno kočenje najčešće se događa zbog smanjenog vremena reakcije vozača.

Intenzivnim kočenjem utječeš na vozače iza sebe koji također moraju intenzivno kočiti što potencijalno može prouzročiti prometnu nesreću.

Intenzivno kočenje se može izbjeći vozeći prema načelima ekonomične vožnje kao što su predviđanje prometnih uvjeta, održavanje dovoljnog razmaka od vozila ispred, itd.