U ovom blog postu ću ti objasniti kako vrlo jeftino i jednostavno možeš u samostalno popraviti bilo koju ogrebotinu na karoseriji automobila.
Sve metode navedene u ovom tekstu mi je preporučio autolimar koji se svakodnevno bavi tim poslom.
Isprobao sam ih za popravak ogrebotina od kamenčića, ključeva, udaraca drugih automobila i kontakta automobila sa zidom ili stupićem, i mogu potvrditi kako stvarno funkcioniraju.
Nakon popravka je većina ogrebotina bila toliko dobro zamaskirana da se nisu mogle primijetiti čak niti iz bliza.
Nastavi čitati.
Većini vlasnika vozila najbitniji razlog za popravak ogrebotina na automobilu je to što nagrđuju izgled automobila.
Slažem se, jer ogreban automobil stvarno nije lijepo za vidjeti.
Međutim, puno bitniji razlog popravka ogrebotina na automobilu je sprječavanje nastanka hrđe.
Hrđa se pod atmosferskim utjecajem širi po karoseriji pa njezino ignoriranje može dovesti do:
Zbog toga se ogrebotine na automobilu, pa niti one najmanje, nikako ne smiju ignorirati.
Najlakše ih je sanirati odmah po nastanku, a što se duže čeka popravak je u pravilu kompliciraniji i skuplji.
Još jedan bitnih od razloga zašto sanirati ogrebotine na vozilu je povećanje njegove prodajne vrijednosti.
Svako vidljivo oštećenje na karoseriji smanjuje prodajnu vrijednost vozila.
Prodavači ih najčešće ne popravljaju jer popravak ogrebotina kod autolimara s financijske strane ponekad nema smisla.
To je i logično jer autolimarski popravci ogrebotina automobila koštaju od nekoliko stotina, pa i preko tisuću eura.
No većina nije niti svjesna da većinu ogrebotina mogu u potpunosti samostalno ukloniti za svega nekoliko desetaka eura.
U nastavku ti donosim korak po korak kako ukloniti ogrebotine na automobilu.
Način uklanjanja ogrebotina s karoserije automobila ovisi o vrsti ogrebotine.
Ogrebotine po dubini dijelimo na:
Najlakše za popravak su površinske ogrebotine laka, a najteže su one duboke ogrebotine s oštrim rubovima unutar kojih je vidljiv lim karoserije.
Lak je zaštitni površinski sloj koji štiti boju i daje joj sjaj.
S obzirom na to da je lak prvi sloj s vanjske strane, on je najviše izložen atmosferskim utjecajima pa se upravo on najviše oštećuje.
No, upravo mu je to i svrha, jer su sva dublja oštećenja boje i lima puno teža za sanaciju.
Oštećenja laka mogu nastati od udaraca kamenčića, ključeva, noktiju, nakita, dodirivanje vrata drugih automobila ili kolica za kupovinu na parkingu trgovačkih centara i slično.
Možeš ih prepoznati tako da kada preko njih prijeđeš noktom, nokat ne bi trebao zapeti.
Kod ogrebotina laka, razlog zašto su vidljive je taj što zbog se zbog nastalog udubljenja, sunčeva svjetlost od njih odbija pod različitim kutem od ostatka karoserije.
Drugim riječima, taj dio laka na kojem je oštećenje se drugačije presijava u odnosu na ostatak karoserije što očima vidimo kao ogrebotinu.
Način na koji možeš potvrditi da se radi o oštećenju laka je taj da pomiješaš običnu vodu i deterdžent za pranje posuđa, te potom sapunicu naneseš preko ogrebotine.
Ako dok je sapunica nanesena ogrebotina nestane, te se nakon sušenja ponovno pojavi, to je znak da se radi o površinskom oštećenju laka.
Za popravak ogrebotina laka potrebni su ti:
S obzirom na to da se oštetio lak, a ne boja, da bi uklonili ogrebotinu, trebamo smanjiti debljinu laka oko ogrebotine do njezine najniže točke.
Ogrebotinu treba izgladiti kako bi se svjetlost reflektirala ravnomjerno.
To se radi brušenjem brusnim papirom (tzv. šmirglanje).
Kad se obrusi dio laka tako da se dno ogrebotine izravna s okolnim lakom, svjetlost se više neće nepravilno reflektirati i ogrebotina više neće biti vidljiva.
Ogrebotine laka se popravljaju u 5 koraka:
Sapunicom poprskaj ogrebotinu i područje oko nje.
Zatim krpom od mikrovlakana obriši i dobro posuši poprskano područje.
Potom provjeri da je sve čisto i da nema nikakvih nečistoća koje bi prilikom rada mogle dodatno oštetiti lak.
Na otprilike 2 centimetra sa svake strane ogrebotine nalijepi zaštitnu traku.
Zaštitna traka se lijepi zbog toga da se obilježi gdje se točno nalazi ogrebotina.
Ako ne znaš točno mjesto ogrebotine, riskiraš da umjesto popravka oštetiš dio karoserije na kojem nema ogrebotine.
Vrlo je bitno raditi samo na malom području jer ne želiš nepotrebno skinuti lak s dijelova karoserije na kojem nema ogrebotina.
Ako je ogrebotina dublje u laku, brušenje se izvodi brusnim papirom oznake P3000, a ako je ogrebotina plitka, možeš odmah koristiti brusni papir P5000.
Što je broj uz slovo P veći, to je brusni papir glađi.
Uvijek se prvo brusi s grubljim brus papirom koji brže skida lak, te potom s glađim koji ispravlja i one najsitnije neravnine.
Prije brušenja, područje ogrebotine i brus papir treba namočiti sapunicom.
Brušenje se vrši pomicanjem brus papira okomito na smjer ogrebotine.
Prilikom brušenja ne treba jako pritiskati brus papir već blagim pritiskom na brus papir i laganim pokretima treba više puta prelaziti preko ogrebotine.
Nakon nekoliko prolazaka obriši tekućinu s mjesta ogrebotine da provjeriš da se ogrebotina nije uklonila.
Postupak brušenja i provjere ponavljaj sve dok se ogrebotina više ne vidi dok je područje ogrebotine suho.
Ovisno o dubini ogrebotine i vrste brus papira, postupak će trebati ponavljati i po nekoliko puta.
Na mjestu brušenja lak će postati maglovit, no neka te to ništa ne brine jer ćeš mu vratiti sjaj u sljedećem koraku prilikom poliranja.
Bitno je paziti da se skidaju mali slojevi laka kako se ne bi obrusio sav lak jer lak štiti boju i karoseriju vozila.
Kada se ogrebotina više ne vidi, dodatno pomakni zaštitnu traku 2 centimetra od mjesta ogrebotine i započni brušenje brusnim papirom oznake P5000.
Brušenje finim brus papirom će ugladiti površinu i pripremiti ju za poliranje.
Brusi kružnim pokretima i slobodno zahvati dio područja oko onog kojeg si brusio brus papirom P3000.
Na taj način će se smanjiti razlike između brušenog dijela laka oko ogrebotine i laka na ostatku karoserije.
Bitno je da je cijelo vrijeme tijekom brušenja površina namočena sapunicom.
Poliranje je postupak kojim se uklanjaju male sitne ogrebotine na površini laka i povećava sjaj laka.
Poliranjem se magloviti dio na laku uglađuje i pretvara u sjaj kako bi se izgled izjednačio s lakom na ostatku karoserije.
Za poliranje je bitno imati pastu koja dugotrajno uklanja ogrebotine i sitne nepravilnosti (eng. scratch and swirl remover).
Na lak nanesi veću količinu paste za poliranje i započni poliranje uređajem za poliranje.
Ako nemaš profesionalni uređaj za poliranje, možeš koristiti ručnu akumulatorsku bušilicu s nastavkom za poliranje.
Ako nemaš niti akumulatorsku bušilicu, poliranje možeš napraviti ručno korištenjem spužvice za poliranje.
Bitno je da se poliranje izvodi kružnim pokretima spužvice.
Prilikom poliranja slobodno pritisni jače na karoseriju, a ako je dio laka oko ogrebotine maglovit nakon poliranja, slobodno ponovi postupak još jedanput.
Na kraju poliranja, područje očisti krpom od mikrovlakana.
Na kraju svega, preporučuje se dodatno zaštititi lak nanošenjem voska.
Preporučuje se korištenje voska u pasti.
Vosak nanesi na čistu spužvicu za poliranje te ga kružnim pokretima utrljaj na polirano područje.
I to je to, ogrebotina se ne bi trebala uopće vidjeti a tretirano područje bi po izgledu trebalo biti identično ostatku karoserije.
Detaljan postupak uklanjanja ogrebotina laka možeš vidjeti u sljedećem videu:
Duboke ogrebotine koje prodiru do boje, temeljnog sloja ili u lim vozila su izuzetno opasne jer se pod atmosferskim utjecajima mogu proširiti na okolna područja karoserije.
Ogrebotine boje i lima se razlikuju po dubini ogrebotine, a poznato je da što je dubina veća, to je ogrebotinu teže sanirati.
Ako je u porama ogrebotina vidljiv lim, prilikom njezinog saniranja treba posebno paziti da se izbrusi sva nastala hrđa kako bi se zaustavilo njezino daljnje širenje.
Duboke ogrebotine boje i lima mogu nastati namjernim oštećenjem vozila, od ključeva, udara kamenčića i dodira vozila sa zidom ili nekim drugim predmetom.
Duboke ogrebotine je vrlo lako prepoznati jer su lako primjetne golim okom.
Ako se radi o ogrebotini boje ili temeljnog sloja, u jezgri pore ogrebotine se može vidjeti promijenjena nijansa boje vozila, te sivi ili bijeli osnovni sloj koji se nalazi ispod površine boje.
Prepoznavanje izuzetno duboke ogrebotine koja je zahvatila limariju vozila je u pravilu vrlo jednostavno.
U porama tako dubokih ogrebotina, zbog oksidacija lima, dolazi do pojave hrđe koja se manifestira kao narančasta hrapava nakupina na površini lima.
Duboke ogrebotine, korištenjem određenih alata i pribora, možeš popraviti u potpunosti samostalno i tako uštedjeti stotine eura.
Međutim, osobama koje nemaju iskustva u popravljanju ogrebotina, preporučuje se da popravak tako dubokih ogrebotina prepuste profesionalcima.
Ako smatraš imaš dovoljno znanja i hrabrosti za upustiti se u ovu avanturu, u nastavku pročitaj što ti je sve potrebno za popravak dubokih ogrebotina.
Bitno je uskladiti svoja očekivanja s realnošću jer finalni rezultat ovisi isključivo o osobi koja uklanja ogrebotinu.
Uzmi u obzir da rezultat koji ćeš dobiti ti kao amater nikako ne može biti jednak onome koji će dobiti profesionalac koji to radi svaki dan.
Za popravak dubokih ogrebotina potrebni su ti:
Sanacija dubokih ogrebotina nešto je kompliciraniji i duži postupak od postupka sanacije ogrebotina laka.
S obzirom na to da su duboke ogrebotine prodrle sve do boje ili lima, potrebno ih je detaljno očistiti, ublažiti oštre rubove, te potom ispuniti originalnom bojom vozila i lakom.
Postupci poliranja i nanošenja voska identični su kao i kod saniranja ogrebotina laka.
Prije početka rada potrebno je nabaviti sve alate i sredstva za rad, te originalnu boju vozila.
Duboke ogrebotine boje i lima se popravljaju u 8 koraka:
Kod originalne boje kod većine automobila je ispisan na štoku vozačevih vrata.
Ako kod boje vozila tamo nije naveden, drugi način kako ga možeš saznati je kontaktom ovlaštenog prodavača tvoje marke vozila.
Originalnu boju vozila je najjednostavnije naručiti kod ovlaštenog prodavača vozila međutim one su nerijetko skupe, a ovisno o modelu i marki, cijene se kreću od 20 - 50 EUR.
S obzirom na to da imaš točan kod boje vozila, imaš mogućnost nabaviti zamjenski uzorak boje vozila koji su u većini slučajeva značajno jeftiniji.
Jeftine zamjenske uzorke boje za zapunjavanje ogrebotina možeš pronaći na AliExpressu.
Bitno je da uz boju dolazi i uzorak laka koji se nanosi na boju.
Prvo treba dobro očistiti ogrebotinu i područje oko nje.
Čišćenje se vrši sapunicom koja je napravljena od vode i deterdženta za pranje posuđa.
Sapunicu obriši koristeći suhu krpu od mikrovlakana.
Čišćenjem se uklanjaju sva ulja, vosak, prašina i nečistoće koje bi mogle smanjiti efikasnost popravka.
Pregledavanjem ogrebotine cijelom dužinom potrebno je utvrditi pojavu hrđe.
Ako se utvrdi hrđa unutar pore ogrebotine, potrebno ju je ukloniti.
Najlakši način kako ukloniti hrđu je brušenjem nekim hrapavijim brus papirom, primjerice brus papirom oznake P400.
Preklopiš ga na pola i rubom ručno izbrusiš svu hrđu iz ogrebotine na suho.
Nakon toga potrebno je izbrusiti oštre rubove ogrebotine.
Što su rubovi ogrebotine manje izrađeni to će se na kraju manje primijetiti.
Za brušenje rubova možeš koristiti bros papir oznake P800 ili P1000.
Rub je dovoljno izbrušen kada prilikom prolaska preko ogrebotine nokat ne zapinje za rub.
Prije ispunjavanje ogrebotine bojom, potrebno ju je dobro očistiti izopropilnim alkoholom.
Nakon što je ogrebotina i područje oko nje u potpunosti čisto, trebaš ju oblijepiti zaštitnom trakom.
Traku oblijepi 1 - 2 mm od ogrebotine cijelom njezinom dužinom.
Traka se stavlja da se područje oko ogrebotine zaštiti od dodira s bojom kojom će se ogrebotina ispunjavati.
Ogrebotinu ispunjavaj u slojevima.
Prvi, tanak sloj, pa nakon što se on osuši, sljedeći sloj i tako sve dok boja ne ispuni cijelu udubinu ogrebotine.
Cilj je da razina boje u ogrebotini bude viša id razine boje i laka oko ogrebotine.
Započni nanošenje s vrhu ogrebotine jer će se boja pod utjecajem gravitacije spuštati prema dolje.
Ne brini se o debljini svakog sloja, i ne popravljaj nakon što se boja već počne sušiti jer ćeš
Pusti da se svaki sloj dobro osuši i tek tada kreni na novi sloj.
Ovisno o dubini ogrebotine, da bi se u potpunosti ispunila bojom bit će potrebno napraviti nekoliko slojeva.
Kad se sve dobro osuši, možeš oprezno i polako ukloniti zaštitnu traku.
Nakon uklanjanja zaštitne trake primijetit ćeš oštre rubove koji su nastali dodirom boje i zaštitne trake.
Sljedeći korak je brušenje nanesene boje kako bi se uklonili ti oštri rubovi.
Prije brušenja osiguraj da se boja u potpunosti osušila.
Za brušenje koristi grublji brus papir oznaka P800 ili P1000.
Prilikom brušenja treba paziti da se isključivo brusi usko područje gdje je nanesena boja.
Treba biti pažljiv da se nepotrebno en ošteti lak i boja oko ogrebotine.
Brus papir možeš omotati oko pločice igre Domino s kojim je brušenje tako uskog dijela puno lakše.
Nemoj brusiti na suho, već dio koji brusiš i brus papir namoči sapunicom.
Bitno je brusiti sve dok se sloj nanesene boje visinski u potpunosti ne izjednači s okolnom bojom i lakom.
Kontinuirano prelaskom prstom preko ogrebotine provjeravaj je li boja u istoj razini s okolnim lakom.
Prije nanošenja laka provjeri je li cijelom dužinom ogrebotine boja u potpunosti ispunila prazan prostor.
Ako postoje rupe ili neki nedostatci, na tom dijelu ponovi postupak bojanja i brušenja.
Prije nanošenja laka očisti ogrebotinu i područje oko nje izopropilnim alkoholom i krpom od mikrovlakana.
Čišćenje će ukloniti prašinu i nečistoće.
Na isti način i po istom mjestu gdje je nanesena boja, sada nanesi lak.
Lak je izuzetno bitan jer štiti boju.
Nemoj se opterećivati izgledom već isključivo vodi brigu o tome da je preko cijele ogrebotine nanesen sloj laka, te da malo prekriva okolno područje.
Nanesi ukupno 2 sloja laka.
Pusti lak da se osuši oko sat vremena, a potom neravnine od laka izravnaj brus papirom.
Prilikom brušenja ogrebotina mora biti namočena sapunicom, a brušenje započni s brus papirom oznake P800 ili P1000.
Brusi sve dok se razina laka ne izravna s lakom u području oko ogrebotine.
Nakon toga izbrusi isto područje s brus papirom oznake P2000.
Nakon brušenja, prolaskom jagodicama preko područja ogrebotine provjeri da je naneseni lak u istoj razini s tvornički nanesenim lakom područja oko ogrebotine.
Ne bi se smjele osjetiti nikakve izbočine, nabori ili rupe.
Dio laka koji je brušen izgubio je sjaj, no to te ne treba brinuti jer se sjaj vraća poliranjem.
Poliranje se započinje brušenjem brus papirima oznaka P3000, a potom ponovno brus papirom P5000.
Brušenjem ovako finim brus papirima uklanjaju i one najmanje neravnine na laku.
Da bi krajnji rezultat bio što bolji preporučuje se brus papir omotati oko kuhinjske spužve.
Na taj način se pritisak prstiju na brus papir raspoređuje jednako po cijeloj dužini spužve što povećava kvalitetu brušenja.
Nemoj zaboraviti namočiti područje koje se brusi i brus papir.
Nakon brušenja ispoliraj lak pastom za poliranje koja dugotrajno uklanja ogrebotine i sitne nepravilnosti (eng. scratch and swirl remover).
Za poliranje možeš koristiti profesionalni stroj za poliranje, akumulatorsku bušilicu s nastavkom za poliranje ili pak ručno korištenjem spužvice za poliranje.
Ako poliraš ručno, vodi računa da poliraš kružnim pokretima kako bi se pasta za poliranje rasporedila u sve neravnine.
Na kraju, sve dobro prebriši čistom krpom od mikrovlakana.
Ogrebotina više ne bi trebala biti vidljiva, a polirani dio se ne bi trebao razlikovati od ostatka karoserije vozila.
Ovisno o tome koliko dobro je posao odrađen, neke duboke ogrebotine još uvijek mogu biti primjetne ako se na njih gleda iz velike blizine.
Nanošenjem voska štiti se lak, međutim nemoj ga nanositi odmah nakon poliranja.
Boji treba da se osuši minimalno 30 dana.
Ako se neosušena boja zatvori voskom ili keramičkim premazom, postoji mogućnost da se obrisi ogrebotine pojave na karoseriji.
Trebaš biti svjestan da je ovakav način uklanjanja vrlo jeftin i ovisi isključivo o osobi koja ga obavlja.
Stoga, ako želiš da se ogrebotina uopće ne vidi, savjetujem ti da potražiš profesionalnu pomoć autolimara, no to znači i veće troškove.
U nastavku pogledaj video koji prikazuje cijeli ovaj postupak popravka dubokih ogrebotina:
Sad već vjerojatno shvaćaš da je popravak ogrebotina i vraćanje karoserije vozila u prvobitno stanje vrlo skup i kompliciran postupak koji iziskuje mnoštvo znanja, alata i pribora.
Popravak ogrebotina je bitan zbog izgleda vozila i povećanja vrijednosti vozila prilikom prodaje, no puno je bitniji zbog sprječavanja hrđanja i sigurnosti putnika u vozilu.
Kod ogrebotina na automobilu vrijedi poslovica: “Bolje spriječiti nego liječiti.”.
U nastavku pročitaj neke od jednostavnih, a vrlo jeftinih načina kako spriječiti nastanak ogrebotina na vozilu.
Vodi računa o tome da se na laku vozila u svakom trenutku nalazi svjež premaz voska.
Vosak služi kao zaštita laka koji je izrazito bitan za očuvanje boje i zaštitu od ogrebotina.
Ako imaš garažu ili pristup nekom natkrivenom mjestu u koje možeš parkirati vozilo, uvijek, ali baš uvijek ga parkiraj tako da je pod krovom.
Garaža i krov štite vozilo od atmosferskih uvjeta kao što su snijeg, kiša, tuča, sunce i slično.
Osim tuče, ostali atmosferski utjecaji na karoseriju vozila se ne mogu vidjeti odmah već se njihovo djelovanje golim okom vidi tek nakon dužeg period.
Međutim, kad se promjene na karoseriji zbog atmosfere uoče golim okom, tad je kasno jer je popravak u pravilu vrlo skup.
Vegetacija kao što je drveće, grmlje i ostale biljke pod utjecajem vjetra može prouzročiti ozbiljna oštećenja na karoseriji vozila.
Pokušaj izbjeći parkiranje uz bilo kakvu vegetaciju.
Idealno mjesto za parkiranje je na otvorenom prostoru gdje nema vegetacije ili nekih drugih čimbenika koji bi mogli prouzročiti ogrebotine.
Redovito održavanje vozila čistim i pranje karoserije od blata i prašine je izrazito bitno za sprječavanje nastanka ogrebotina.
Kad pereš vozilo vodi računa o tome da koristiš kvalitetne šampone i mekane spužve, te krpe od mikrovlakana kako bi se izbjeglo grebanje vozila.
Da bi se izbjeglo grebanje laka, za sušenje nakon pranja koristi isključivo krpu od mikrovlakana.
Krpe od mikrovlakana su mekane i upijaju vodu što ih čini idealnim za isušivanje karoserije vozila bez rizika za nastanak ogrebotina.
Automatske praonice su primamljive jer su vrlo praktične, no one su smrt za lak na vozilima.
Ako je ikako moguće izbjegavaj ih i peri vozilo ručno korištenjem mekanih spužvi ili uređaja koji izbacuju mlaz vode pod visokim tlakom.
Ako nemaš garažu ili natkriveno parkirno mjesto, razmisli o tome da počneš prekrivati vozilo zaštitnom ceradom.
Mogi kupuju zaštitnu ceradu kako bi prvenstveno zaštitili svoje vozilo od tuče, no cerade su odlične i u zaštiti od prljavština, pijeska, kiše i sunca.
Cerada je jedan od najboljih dodataka za automobil koji svaki vlasnik vozila trebao imati.
Planiraš upisati ili već ideš u autoškolu?
Pa što čekaš!?
Rješavaj testove i osiguraj si prolaz iz prve!