Metode umjetnog disanja: Koje metode poznajete?

Metode (tehnike) umjetnog disanja:

• Umjetno disanje "usta na usta",
• Umjetno disanje "usta na nos"

Umjetno disanje "usta na usta"

Kod umjetnog disanja “usta na usta” spasitelj klekne sa strane pacijenta i zabaci mu glavu.

Jednom rukom podigne bradu i održava usta otvorenima a drugom prstima drži zatvorenu nosnicu i održava glavu zabačenu unatrag.

Duboko udahne, svojim ustima obuhvati usta unesrećene osobe i upuhne zrak kratko (tijekom 1 sekunde) i ravnomjerno.

Tijekom upuhivanja spasitelj treba pratiti pokrete prsnog koša unesrećene osobe i prema tome prilagođavati obujam zraka koji upuhuje.

Naime, taj obujam treba biti toliki da prsni koš podiže kao pri spontanom disanju. 

Umjetno disanje "usta na nos"

Umjetno disanje “usta na nos” je teže izvodljiva metoda umjetnog disanja, te se izvodi samo onda:

• kad ne možemo otvoriti usta unesrećene osobe,
• kad ih ne možemo obuhvatiti svojim ustima, ili
• kad su povrede lica takve da je disanje usta na usta neizvedivo.

Glava se zabaci kao i kod motode umjetnog disanja "usta na usta".

Rukom koja je na bradi, diže se donja vilica ali i gura prema gornjoj vilici kako bi se zatvorila usta unesrećene osobe.

Duboko se udahne, obuhvati nos unesrećene osobe usnama i upuše u pluća potreban obujam izdahnutog zraka.

Pri tome se promatra prsni koš unesrećene osobe kako bi se ocijenila učinkovitost umjetnog disanja i dostatnost isporučenog obujma zraka.

Brzina udaha, potrebni obujam izdahnutog zraka i frekvencija disanja isti su kao u disanja usta na usta.